Ljudsko bice je
tako kompleksno, sastvaljeno od mnostva delova i stalna inspiracija
istrazivanja osoba razlicitih struka. U ovom uzurbanom vremenu, zaboravljamo da
su dusa i telo duboko povezani i da je nam je potrebna ravnozeta u svakom
pogledu da bi bili smireniji i srecniji. Dogadjaji koji izazivaju losa osecanja
(stanja) kod pojedinca ili grupe ili naroda su se desavale i verovatno ce se
jos desavati, stalna je bitka izmedju DOBROG i ZLOG (ANDJELA i DjAVOLA, DOBRIH
I LOSIH SILA, DOBRIH I LOSIH MOMAKA ...).
Ne dopustanjem da
ta osecanja sazru i dobijemo sve informacije a potom guranjem tih osecanja ''pod
tepih'', pravimo sebi jos vecu bol jer ce nas ta ista osecanja pratiti i u
jednom trenutku cemo osetiti gusenje a da ne znamo sta nam je. Kao sto jedan
mudrac kaze, sve se desava sa razlogom. Kada dopustimo da to neko lose osecanje
sazrenje, i mi iz njega sazrenemo i izadjemo iz njega mudriji. Evo i zasto tako
mislim.
Dugo godina sam gurala
losa osecanja ''pod tepih'' svih dogadjaja (odlazak i boravak u bolnici sa 2
godine sasvim sama, odbacivanje od vrsnjaka iz kraja, sazaljenje od starije dece
iz kraja, ruganje par starije dece i vrsnjaka u kraja, odbacivanje i psihicko
nasilje tokom osnovne i srednje skole ...), stvorila sam veliki teret na
grudima koji me je pratio u svaku stopu. Teret je postajao sve tezi i tezi,
vremenom, dok me nije poceo gusiti da nisam znala sta mi je. U prvom trenutku,
mislala sam da je to seta sto nemam drustva. Potom, pocela sam mislila da je to
zbog loseg sna i nocne more sto sam imala zbog nekog filma ili teksta sto sam
procitala. Tragajuci za otkricem stvarno sta mi je i za resenjem u svakoj
knjizi i na svakom filmu sa zivotnom pricom i u svakom interviju uspesnih i
srecnih osoba, teret je postajao sve tezi i veci a gusenje jos jace. Na tribini
MENTALNA HIGIJENA, ''tepih se sklonio'' sve sto me je gusilo je pocelo da
izlazi na videlo i uvidela sam da sam gresila sto ih nisam pustila da sazrenu i
ja sa njima i da izadjem iz njih mudrija. Tek na obuci, protiv stresa i straha
i blokade i drugih stanja koji nas sprecavaju da rastemo i zasijamo kao
dijamanti, saznala sam nacin (vezbu) kako mogu dopustiti svako od tih losih
stanja da sazru i ja sa njima i da iz njih izdjem mudrija. Posle prve vezbe sa
stanjem TUGA, shvatila sam da se to stanje povezalo sa stanjima ODBACENOST i
POVREDJENOST. Kada sam pustila da se TUGA u meni sazrene i sa njom, izasla sam
iz TUGE mudrija i smirenija a ODBACENOST i POVREDJENOST nisu imali vise tu
snagu. Dokaz tome je bila moja reakcija 'Gde si bila? Ok :) Kako je blo?
:) Koliko ste nas izogovorale? :) '' na povratak mame sa kafe od komsinice koja
me je zestoko povredila, dugo sam imala osecala OBACENOST i NIZU VREDNOST zbog
silnog hvaljenja njene kcerke sto me je zestoko bolelo da me je izjedalo dusu i
pravilo nocnu moru. Veceras sam tu kcerku komsinice videla u autobusu,
reagovala sam kao da videla osobu koja zivi u kraju. Na putu ka stanu, dosle su
mi reci mame kako trebam da budem bolja sto se tice kilaze i shvatila sam zasto
je to rekla. U tom trenutku, nasmejala sam se i rekla u sebi ''Ja sam ja, ona
je ona. Svako zivi svoj zivot i nosi svoje telo.''. Svesna sam, prestoji mi dug
put sa puno izazova ciscenja od tog terete koji me vec par godina gusi. Bice tesko, spremna sam
za taj put.
Kada grupa ili pojedinac jednog naroda nanese zlo pripadnicima drugog naroda
(ubije, opljacka, siluje, muci ...), potrebno je da oba naroda zajedno urade
proces sazrevanje tih osecanja i da se imenuju i zrtve i krivci da bi u
buducnosti ziveli u slozi i skladu,. Kada se procesi ZALECENJA i POMIRENJA ne
urade, nastaje jos veci pakao sa jos veci broj zrtava jer se taj prenosi sa
generaciju na generaciju (dete oseca sta oseca roditelj i cuje price sta se
desavalo iako mozda to roditelji i stariji kriju od tog deteta). U ovim
procesima, vazan je deo pronalazenje i kaznjavanje krivaca (imena i prezimena i
lika) i zrtava (jer i one imaju ime i prezime i lik) jer se sa tim jedan ceo
narod ogradjuje od zlocinaca i daje se tim zlocincima znak da je vreme da plate
za sva svoja zlodela nad neduznim osobama. Ovaj proces je uradila i Nemacka
posle Drugog Svetskog Rata, sada se zlocinci iz tog rata zovu pravim imeno i
imaju lik i uci se da se vise to zlo ne ponovi. Potrebno je da to ucine i narodi
na podrucju bivse Jugoslavije (stanovnici Hrvatske sa stanovnicima Srbije,
stanovnici Srbije sa stanovnicma Kosova i Metohije, stanovnici Bugarske sa
stanovcima Makedonije, stanovnici Bugarske sa stanovnicima Srbije ...) jer je
svaki rat bio jako krvav i dosta zlog je ucinjeno a ne primecujem da je bilo
proseca zalecenja i pomirenja i ogradjivanja od zlocinaca i njihovih
zlocinackih dela.
Kada bi se ovo uradilo iskreno i pravicno i hrabno (svako suocavanje sassvojim
istinom nije ni malo lako), svima bi bilo bolje (i za suzivot i za poslovnu
saradnju i razmenu dobara). Jednostavno, procvetali bi i ojacali i kao drzave i
kao region.
Нема коментара:
Постави коментар