Poremećaj rada štitaste žlezde je pojava koja se sreće dosta po Srbiji, koliko sam saznala do sada. Tokom vremena, saznala sam neke činjenice u vezi ove pojave a za neke sam se i sama uverila.
Naime, nasledila sam genetsku dispoziciju za poremećaj rada štitaste žležde sa očeve strane (baka je imala tih problema, kao i jedna tetka i stric). Na poslednjem familijarnom otkupljanju, saznala sam da i sestra od strica ima poremećaj rada štitaste žlezde. U razgovoru sa njom, potvrdila se još jedna činjenica a to je da su emotivni faktori (jaki stresovi, šokovi, nerviranja ...) učinili svoje u aktiviranju poremećaja štitaste žlezde. 2018-ta godina i 2019-ta godine su bile jako teške na emotivnom planu za našu familiju, izgubili smo jako drage osobe (kumu Vanju, strica Mirka, teča Vladu, teča Žiku, ujaka Danja i ujnu Ljilju - neka počivaju u miru) a meni se desio niz bolesti (tromboza, kandida, miomi, splet tankih creva a na kraju i čvorići na žlezdi).
Krajem avgusta, bila sam na kontroli kod Dr endokrinologa Damjanovića sa sestrom jer je bila uplašena da nije nešto loše (već smo imali slučajeve raka u porodici). Posle pregleda, doktor je opipao čvoriće na vratu i uputio me je na snimanja. Snimci su ukazali da postoje grupe čvorića većih od 2 mm i kakvi su, što je ukazivalo na potrebu da je porebno uraditi biopsiju. Rezultati biopsije tih čvorića na štitnoj žlezdi su pokazali da u nekima postoje loše ćelije koje mogu odlaganjem na godinu - dve dana oth počelo me je i steza srce od same pomisli da će mi biti potrebna još jedna operacije.
Od trenutka izlaska iz ordinacije Dr Damjanovića do kuće, pitala sam se ZAŠTO i bila sam u stanju šoku. Premotavala sam po glavi šta je to moglo da bude ,,otkidač'' za pojavu tih čvorića na štitne žlezde, nije mi bilo lako. Kako su rezultati analiza dolazili, sve sam bila svesnija da je operacija čvorića na štitnoj žlezdi potrebna i da cu sa tim sprečiti pojavu raka. Bilo je dana kada mi je dolazilo da vrisnem od muke i bola, samo čutala i čitala misli mudrih ljudi kao i razmišljala o svojoj budućnosti. Tada, sve je postajalo i gore (svi su bili jako napeti i uplašeni a najviše moji roditelji). Napetost bi tada dolazila do usijana, da sam poželela da odustanem od te operacije i da nastavim da živim i sa tim čvorćima. U jednom trenutku, zastanem i zapitam se šta dobijam odustajanjem od te operacije. Svaki put je odgovor bio isti: ,,Operacija čvorića na štitnoj žlezdi je potrebna da bi se razvio rak.''.
Bilo je i dana kada sam se pitala:
* Šta je prouzrokovalo da imam loše ćelije u tim čvorićima?
* Da li sam mogla sprečiti da nastanu ti čvorići na štitnoj žlezdi kada sam već znala da u očevoj porodici postoji istorija bolesti štitne žlezde?
* Zašto nisam pravilno čitala znake koje sam imala pre (grlo otklo, promuklost, čas mi je hladno, čas mi je vruće; a nisam se prehladila jer nemam visoku temperaturu)?
* Kako sam mogla da propustim i još neke siptome poremećaja rada štitne žlezde, poput jako nerviranje oko za mene nevažnih stvari?
Pitala sam i doktore kod kojih sam bila posle kako su se mogli čvorići na štitnoj žlezdi nastati, svako mi je odgovorio isto ,,Niko još nije saznao kako nastaju čvorići na štitnoj žlezdi. Ko to sazna, dobiće Nobelovu Nagradu.''. Nisam prestajala potragu ni za odgovorima i na pitanja:
* Kako nastaju čvorići na štitnoj žlezdi?
* Šta utiče na benignost a šta na malignost ćelija u tim čvorićima?
* Da li je NATO bombarodovanje sa bombama siromašnim uranijumom uticalo na povečanje broja obolelih od raka i drugih opasnih bolesti koje prouzrokuju loša zračenja i štetne materije?
* ...
Uradila sam sve potrebne kontrole i analize za operaciju čvorića, smireno sam čekala telegram iz Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije prateći listu zakazivanja na sajtu tog instituta. Dok su se roditelji nervirali zašto telegram ne stiže, ja sam se suočavala sa činjenicom da ću imati operaciju štitne žlezde koja mi može spasiti život i promenama koje će slediti. Takodje, znala sam da će mi otkloniti deo štitne žlezde sa čvorićima (pošto sam čitala članke o takvim operacijama) i time sprečiti pojavu raka. Dobila sam telegram da dodjem u bolnicu, završavala sam pakovanje za bolnicu i u isto vreme pripremala samu sebe za taj veliki dan (dan operacije). Bila sam smirenija i hrabrija, osećala sam da je to kraj mojim muka ( 3 godina stalnih obilazaka doktora i stalnih analiza). Kada sam došla u bolnicu, osećala da će biti promena i nisam se bojala. Posle operacije, počela sam osećati da je počelo vreme promena - verujem da su promene na bolje.
Verujem u sebe, u svoju snagu, da mogu izdržati naredne izazove i pobediti ih i živeti srećan i zdrav i uspešan život.
Odgovore za neka pitanja sam slabo nalazila a za neka pitanja nikako da nadjem. Tokom ove potrage, počela sam da se slažem sa ovih doktorima da će doktor endokrinolog ili više njih koji otkrije/u šta utiče na i kako se sprečava stvaranje čvorića na štitnoj žlezdi biće heroj/i za čovečanstvo. Verujem, dobiće i Nobelovu Nagradu za medicinu.
P. S.
Pored podrške moje porodice, imala sam i veliku podršku medicinskog i ne medicinskog osoblja u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije.
Naime, nasledila sam genetsku dispoziciju za poremećaj rada štitaste žležde sa očeve strane (baka je imala tih problema, kao i jedna tetka i stric). Na poslednjem familijarnom otkupljanju, saznala sam da i sestra od strica ima poremećaj rada štitaste žlezde. U razgovoru sa njom, potvrdila se još jedna činjenica a to je da su emotivni faktori (jaki stresovi, šokovi, nerviranja ...) učinili svoje u aktiviranju poremećaja štitaste žlezde. 2018-ta godina i 2019-ta godine su bile jako teške na emotivnom planu za našu familiju, izgubili smo jako drage osobe (kumu Vanju, strica Mirka, teča Vladu, teča Žiku, ujaka Danja i ujnu Ljilju - neka počivaju u miru) a meni se desio niz bolesti (tromboza, kandida, miomi, splet tankih creva a na kraju i čvorići na žlezdi).
Krajem avgusta, bila sam na kontroli kod Dr endokrinologa Damjanovića sa sestrom jer je bila uplašena da nije nešto loše (već smo imali slučajeve raka u porodici). Posle pregleda, doktor je opipao čvoriće na vratu i uputio me je na snimanja. Snimci su ukazali da postoje grupe čvorića većih od 2 mm i kakvi su, što je ukazivalo na potrebu da je porebno uraditi biopsiju. Rezultati biopsije tih čvorića na štitnoj žlezdi su pokazali da u nekima postoje loše ćelije koje mogu odlaganjem na godinu - dve dana oth počelo me je i steza srce od same pomisli da će mi biti potrebna još jedna operacije.
Od trenutka izlaska iz ordinacije Dr Damjanovića do kuće, pitala sam se ZAŠTO i bila sam u stanju šoku. Premotavala sam po glavi šta je to moglo da bude ,,otkidač'' za pojavu tih čvorića na štitne žlezde, nije mi bilo lako. Kako su rezultati analiza dolazili, sve sam bila svesnija da je operacija čvorića na štitnoj žlezdi potrebna i da cu sa tim sprečiti pojavu raka. Bilo je dana kada mi je dolazilo da vrisnem od muke i bola, samo čutala i čitala misli mudrih ljudi kao i razmišljala o svojoj budućnosti. Tada, sve je postajalo i gore (svi su bili jako napeti i uplašeni a najviše moji roditelji). Napetost bi tada dolazila do usijana, da sam poželela da odustanem od te operacije i da nastavim da živim i sa tim čvorćima. U jednom trenutku, zastanem i zapitam se šta dobijam odustajanjem od te operacije. Svaki put je odgovor bio isti: ,,Operacija čvorića na štitnoj žlezdi je potrebna da bi se razvio rak.''.
Bilo je i dana kada sam se pitala:
* Šta je prouzrokovalo da imam loše ćelije u tim čvorićima?
* Da li sam mogla sprečiti da nastanu ti čvorići na štitnoj žlezdi kada sam već znala da u očevoj porodici postoji istorija bolesti štitne žlezde?
* Zašto nisam pravilno čitala znake koje sam imala pre (grlo otklo, promuklost, čas mi je hladno, čas mi je vruće; a nisam se prehladila jer nemam visoku temperaturu)?
* Kako sam mogla da propustim i još neke siptome poremećaja rada štitne žlezde, poput jako nerviranje oko za mene nevažnih stvari?
Pitala sam i doktore kod kojih sam bila posle kako su se mogli čvorići na štitnoj žlezdi nastati, svako mi je odgovorio isto ,,Niko još nije saznao kako nastaju čvorići na štitnoj žlezdi. Ko to sazna, dobiće Nobelovu Nagradu.''. Nisam prestajala potragu ni za odgovorima i na pitanja:
* Kako nastaju čvorići na štitnoj žlezdi?
* Šta utiče na benignost a šta na malignost ćelija u tim čvorićima?
* Da li je NATO bombarodovanje sa bombama siromašnim uranijumom uticalo na povečanje broja obolelih od raka i drugih opasnih bolesti koje prouzrokuju loša zračenja i štetne materije?
* ...
Uradila sam sve potrebne kontrole i analize za operaciju čvorića, smireno sam čekala telegram iz Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije prateći listu zakazivanja na sajtu tog instituta. Dok su se roditelji nervirali zašto telegram ne stiže, ja sam se suočavala sa činjenicom da ću imati operaciju štitne žlezde koja mi može spasiti život i promenama koje će slediti. Takodje, znala sam da će mi otkloniti deo štitne žlezde sa čvorićima (pošto sam čitala članke o takvim operacijama) i time sprečiti pojavu raka. Dobila sam telegram da dodjem u bolnicu, završavala sam pakovanje za bolnicu i u isto vreme pripremala samu sebe za taj veliki dan (dan operacije). Bila sam smirenija i hrabrija, osećala sam da je to kraj mojim muka ( 3 godina stalnih obilazaka doktora i stalnih analiza). Kada sam došla u bolnicu, osećala da će biti promena i nisam se bojala. Posle operacije, počela sam osećati da je počelo vreme promena - verujem da su promene na bolje.
Verujem u sebe, u svoju snagu, da mogu izdržati naredne izazove i pobediti ih i živeti srećan i zdrav i uspešan život.
Odgovore za neka pitanja sam slabo nalazila a za neka pitanja nikako da nadjem. Tokom ove potrage, počela sam da se slažem sa ovih doktorima da će doktor endokrinolog ili više njih koji otkrije/u šta utiče na i kako se sprečava stvaranje čvorića na štitnoj žlezdi biće heroj/i za čovečanstvo. Verujem, dobiće i Nobelovu Nagradu za medicinu.
P. S.
Pored podrške moje porodice, imala sam i veliku podršku medicinskog i ne medicinskog osoblja u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije.
Нема коментара:
Постави коментар