Tema mucanja i drugih govornih mana nije toliko javno obradjena, kao i ponasanje okoline prema osobi koja muca ili ima neku govornu manu. Cesto ljudi od ne znanja sta je govorna mana i kako nastaje povredjuju ljude koji imaju tu manu (neku vrstu govorne mane) zaleci ih ili vredjajuci sto ne mogu tecno i razgovetno izgovaraju reci.
Ja sam imala tu priliku da sam postala i bila tokom detinstva i odrastanja zrtva diskreminacije, grubih reci i ponizavanja, desava se da i sada budem zrtva diskreminacije. Sve te reci uvrede i ponizavanja su me bolele i bole i danas, a to ljudi ne primete. Zaboli me i danas kada me neko sazaljeva sto zamucam na nervnoj bazi (kada me jako boli stomak, kada sam jako nervozna ...), ima jos osoba koje me odbacuju samo zbog mucanja.
Da mucanje i druge govorne mane nisu za stid, shvartila sam tek kada sam cula i procitala price o velikim ljudima vaznih za istoriju koji su imali neku govornu manu. Tokom odrastanja, saznala sam za jos dva umetnika koji su mucali a predivne pesme stvarali. Najveci govornik stare Grcke je mucao, pobedio je mucanje dovikivanjem sa talasima i postao najveci govornik.
Mucanje i druge vrste govorne mane nisu ne pobedive, shavitila sam tokom odlazenja kod profesorke Radmile Savis (sada pokojne) na govorne vezbe. Secam se kao da je juce bilo, ona je svaki cas posvecivala disanju i ritmici i smirenosti. Ucila nas je i da pazimo sta jedemo i pijemo, nije volela gazirano pice i brzu hranu (virsli, hamburgera ...), Ucila nas je i da svaki dan budemo fizicki aktivni (setamo se, radimo fiskulturu). Dugo sam se pitala ZASTO, razlog ZASTO je bila protiv gaziranih pica i brze hrane sam shvatila tek na fakultetu kada mi je jedna profesorka rekla da je profesorka Savic radila ispitivanje uticaja voca na glasne zice zajedno sa profesorom kome je bila ona (ta profesorka) asistentkinja. Primenjujuci ono sto me ona ucila, mucanje se ne primecuje.
Hvala Vam profesorka Radmila Savuc, ma gde god bili sada na nebu.
Нема коментара:
Постави коментар