Put od starta od cilja nikada ni na kom polju (sportu, umetnosti, ekonomiji, skolovanju, oblikovanju tela ...) nije bio lak, mnogo lakse se prelazi taj put kada se ima pored sebe osoba koja je vec zna taj put i zna ga u sitne detalje. Vazno je naci pravu osobu za prelazak tog puta puno izazova i prepreka, osobu u koju ces imati poverenja i veliki oslonac. Do pronalazenja te prave osobe, predje se veliki put i upoznaju se razliciti ljudi i razlicite metode.
Od kada san se rodila do naseg punoletstva, moja mama je uvek trazila dobre strucnjake koji meni i sestri mogu pomoci oko necega, Desava se i sada trazi strucnjake iako smo obe odrasle i posobne osobe. Njena borba da mi pomogne da savladam mucanje nikada nije prstajala, voodile me svuda po celoj ex Jugoslaviji gde je cula da je neko pomocu neke metode savladao mucanje. Vodila me lekaru da proveri da li postoji neki organski uzrok mom mucanju, posto sam se rodila sa obavijenom pupcanom vrpcom oko vrata. Mnogi su joj se divili zbog snage i upornosti, nikada nije volela status skvo (''mozda je ovo a mozda je ono'').
Rodjaci i ostali u okolini su u zelji da mi pomognu oko izgovora reci prekidali me u trudu da izgovorim neku recenicu kako sam ucila da treba u Institutu u Jovanovoj ulici, bolelo me je. Uvek sam htela i trudila se da sama (bez icije pomoci u izgovoru) izgovorim svoje misli, borila sam se svom snagom. Drugi ljudi iz okoline nisu imali nerava i vremena da me saslusaju, pa sam pronasla resenje u brzom govoru kojim je govorio i govori jos jedan moj rodjak.
Posle dugog trazenja kvalitetnog resenja i razlicih metoda koji su davali jako mali rezultat, vise sile su sredile da leta izmedju prvog i drugog razreda upoznamo osobu koja ce mi na pravi nacin pomoci da savladam mucanja. To je bila profesorka Radmila Savic (u jednom od prethodnih postova sam govorila o njoj), prava dama u drzanju i izrazavanju. Zbog iskustava sa isprobanim metodama i rada sa tim strucnjacima, bila sam skepticna u vezi nje i njene metoda. Kako je vreme prolazilo i moj rad sa njom, pocela sam da razvijam poverenje u nju i kao osobu i strucnjaka. Razvoj mog poverenja u nju je doveo da se postali vidljiviji rezultati rada na mom govoru, bila sam ispunjena. Pored vezbi govora i disanja, profesorka Savis je obracala paznju i da me nauci i uranotezenoj ishrani i fizickoj aktvnosti a i damskom ponasanju. Svako od nas joj je bio jednako drago, bilo joj je stalo da svako od nas pobedi svoje mucanje i da ima gospodstvene navike ponasanja (drzanja) i izrazvanja i zdrav stil zivota. Niko od nas nije imao razloga za sumlju, ona je svaki dan imala navike kojima nas je ucima (rano je legala, rano je ustajala, setala se, radila jogu, imala je uravnotezenu ishranu). Svaki ucenik je imao obavezu da ima uradjen zadatak i date veze za sledeci cas. Zahvaljujuci njoj, naucila sam mnoge pozitivne stvari koji mi i sada koriste i sto me karakterisu kao damu.
Profesrka Savic je posvetila svoj zivot pomaganju drugima da pravilno pobede mucanje, stvorila je i masainu gde pritskom na dugme se upali neko slovo a dole je bilo parce razmnog materijala i razlicito uvijenog metala. Tu je masinu koristila za vezbu (na kraj casa), ne znam gde je ta njena masina (izum) sada a bilo bi velika steta da je na djubristu. Ne znam da li se njen metod izucavam na smeru za logopediju, trebalo bi jer je pomogla bezbroj ljudima tom njenom metodom i pristupom i promenila im zivot na bolje.
Нема коментара:
Постави коментар