уторак, 1. септембар 2015.

KADA SE NE POLOZI KOLOKVIJUM (ISPIT), STA ONDA URADITI?

                 Studentima (vecini) bila dilema sta uraditi kada se ne polozi kolokvijum ili ispit da bi sledeci put isti polozili, isto pitanje sam i ja imala do pre neku godinu. Bilo je pravo mucenje traziti odgovor na ovo pitanje bez pomoci iskusnije osobe, koja je vec to prosla. Ja sam svoju pomoc nasla u rodjacima koji su tokom studiranja imali predmete polozene iz prvog puta i i predmete polozene iz vise puta. trebalo mi je vremena da skupim snage da ih pitam i vremena da shvatim sta su mi govorili. Nikada nisam krivila asistenta (profesora) sto nisam polozila kolokvijum (ispit), znala sam iz dubine duse da sam sama kriva sto nisam polozila neki kolokvijum (ispit).
                Prva moja greska je bila sto nisam sakupljala informacije od kolega i asistenta (profesora) sta se treba znati na kolokvijumu (ispitu), protrosila sam dosta sate ucenja na infromacije koje nisu bile potrebne i vazne.
               Druga moja greska je sto se nisam prvo odmorila pa onda prekontrolisala da li sam procitala svaku vezbu (svako predavanje) tokom spremanja kolokvijuma (ispita) nekog predmeta, odmoran i ''hladne'' glave se mnogo bolje i kvalitetnije zavrse analize spremanja kolokvijuma (ispita) jer inace se donose pogresni rezultati analize zbog umora i ''vrele'' glave od stresa i napetosti.
                Treca moja greska je sto nisam odmah po kolokvijumu (ispitu), kada svi studenti koji su izasli na kolokvijumu (ispitu) odu ili kada su rezultati, da zamolim asistenta (profesora) da mi pokate rad i da mi kaze gde sam pogresila, asistent (profesor) ima bolji i objektivniji pogled na nase znanje neke materije mego sto mi imamo i jedan od ciljeva asistenta (profesora) jeste da studenta sto bolje nauci nekoj materiji i da tu materiju sto bolje student razume. Verovatno ce neko pomisliti da postoje i mrgudi medju asistentima i profesorima, da se ne sme  prici njima a kamoli pitati ih nesto. Sretala sam tokom zivota i srecem ih jos dosta razlicitih ljudi po naravima, sama sam se uverila da svakome prije lepa i ljubazna rec. Kada sam pocela da koristim mogucnost konsultacije i pitam da vidim rad i da mi kazu gde sam pogresila, bolje i lakse sam spremala kolokvijum (ispit) za sledeci termin jer sam znala gde sam gresila i trudila se da te greske ispravim. Rezultat koriscenja konsultacija i pistanja kada ne polozim kolokvijum (ispit) je bio uvek na kraju polozen kolokvijum (ispit).
               Cetvrta moja greska, sto je jos uvek ispravljam, je sto na kolokvijumu (ispitu) pisem i pricam mnogo opsirno umesto sazeto i jasno i fokusirano, moze se mnogo reci i sa malim brojem reci. Cesto se setim price moje mame kako je jedan iz razreda (sada je pisac ili novinar) jednom na pismenom zadatku iz srposkog dobio najvecu ocenu na radu sa par redova a drugi iz razreda je na pismenom radu od  5-6 strana mnogo nizu ocenu iako su obojima imali bogat recnik. Pitao je nastavnika srposkog zasto je to tako, nastavnik mu je odgovorio da je pisao opsirno i ne fokusirano.
                Tri greske sam ispravila, polozila sam veci deo ispita na fakultute. Kada ispravim i cetvrtu gresku, to ce biti za mene malo veca pobeda jer cu kvalitetnije trositi svoje vreme i navicu se da pojednostavim sve u zivotu. Dosadanjim komplikovanjem tako jednostavnih stvari, zestoko sam sebi iskomplikovala zivot (sve je povezano ili na ovaj ili onaj nacin).
                 Komplikovanjem sasvim jednostavnih stvari se ne pravimo pametnim pred drugim vec glupim, to sam okusila na mojoj kozi.

Нема коментара:

Постави коментар