Neki su imali i imaju malo vise mudrosti i organizovanosti vremena pa su ucili i uce predmete uz vezbe i predavanja, oni su stekli ili sticu uslov za upis u novu skolsku godinu jos u junu-julu. Njima osecaj nepoznat osecaj kada se ne uspe upisati sledecu visu skolsku godinu (godinu studija) a drugi iz drustva su uspeli da upisu dok postoje studenti kojima je dobro poznat osecaj ne uspeha upisa a drugi iz drustva su upisali. Cesto roditelji i okolina misli da je to zbog ne ucenja, ne uzimajuci u obzir sva desavanja u zivotu te osobe (studenta) i reakcija te osobe na ta sva desavanja, a istina je sasvim drugacija.
Sve sto govorim i govoricu jeste iz mog iskustva. Dobro mi je poznat osecaj kada se ne uspe upisati u sledecu godinu studija a drugi iz drustva su upisali, desilo mi se da tokom studija ne uspem dve studijske godine iz cuga vec iz drugog ili treceg puta. Sama pomisao, da su drugi upisali sledecu visu skolsku godinu a ja nisam, me gurala polako u depresiju i bola me je kao otrovan trn. Da bi sledecu upisala sto pre sa sto manje zaostalih ispita, zatvorila se kuci a na letovanje i odlazak van grada sam zaboravila a telo i glava su vapili za promenom sredine. Gledajuci jednu rodjaku sta radi koja je isto vreme studirala, ali Farmaceutski Fakultet, shvatila sam da gresim u postupicima ostvarivanja cilja upisa sledece vise studujske godine jer ona bila jako uspesna i srecna i isla je svuda sa drustvo ili rodjenim bratom.
Rodtielji i okolina je mislila da ne uspeva da upisem u novu visu godinu studija jer ne ucim a nije bilo tacno, celo moje odrastanje i sazrevanje su pratila teska vremena i ratovi. Kada sam usla u tinedjestvo, poceo je rat i raspospad zemlje u kojoj sam rodjena (Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija) i sve sto sam to tada poznavala se pocelo rusiti i nestajati. Rat je pogodio i moju familiju, bezbriznost se pretovrila u tugu i bol. Pocetkom sednje skole, desila se jos jedna nestreca u familiji - teca je preminuo je od raka. Bio je skropan i vredan, davao je svoj maksimum svakog dana na svom poslu. Ta me je vest jako pogodila, jos uvek mi je tesko kada se setim tog vremena. Postala sam punoletna u vreme kada je zemlja gde sam zivela (Savezna Republika Jugoslavija) bila pod sankcijama i ekonomski se urusavala a prave vrednosti su vec odavno pale na dno kao talog. Fakultet sam upisala u leto pred NATO bombardovanje, strepnja od novih bombi mi nije dala mirno spavati i brinuti svoje studentske brige. Svaki od tih dogadja je ostavaljalo dubok trag na meni, emotivno i mentalno, sto je samo pridodalo slabijem rezultatu od zeljenog na svakom polju zivotu (druzenje sa drugim ljudima, fakultet ...). Moji to nsu primecivali, nisu mislila da moze ista uticati na nervno i mentalno zdravlje neke osobe.
Zatvaranjem u sobu tokom cele godine i stalnog slusanja i gutanja okoline kritika tipa ''Ti nista ne ucis, ti samo dangus.'' i ''Vidis da ne mozes studirati, lenja si'' i ''Ti to ne mozes, ispisi se pa da nadjes posao sa srednjom skolom'', pocele su mi sve vece blokade a zasicenjost ucenje je bilo sve vece da bi na kraju polako postajala ''tempirana bomba''. Stamje ''tempirane bombe'' je uzasno, stalno su napet i nervozan kao da si na iglama da vapis za smehom jer ti je dosta svega.
Evo saveta sta uraditi kada se ne uspe upisati u sledecu visu godinu studija, nemojte ponavljati moje greske:
1. Kada prodje upis u sledecu visu godinu studija i obnova prosle, otidjite negde van grada na 3 do 7 dana da odmorite i duh i telo bez knjiga za ispit. To je jako vazno, drugim akivnosti (setnjom, oblizaka, plivanje, planinarenje, rad na polju ...) cete se osloboditi svih nakupljenih stresova i napetosti tokom protekle godine a oseticete da ste uradili nesto korisno i lepo. Kada se vratite, bicet mnogo odmorniti i spremniji da kvalitetnije spremate neki predmet (kolokvijum ili/i ispit). Tu sam gresku napravila, nisam otisla ni kod bake i tetke i strica sa oceve strane a niti kod tetke i rodjaka sa majcine strane na 7 dana kada je prosao upis u sledecu godinu studija i upis obnove godine. Rezultat te moje greske je bio mentalni i psihicki umor i zasicenost ucenjem za ispite da nisam mogla ni da ucim strane jezike. Resenje za moju gresku sam uvidela kada sam otisla u posetu mojoj sestri na par dana, vratila sam se mnogo odmornija i spremnija da za nove radne pobede nego pre.
2. Organizujete se sa prijateljima da bar jedno nedeljno se okupiti negde i provedete (bioskop, pozoriste, utakmica, obilazak grada, okupljane oko logorne vatre, setnja ...), odrzacete prijateljstvo a dobicete samo dobro raspolozenje i uciniti korak ka sprecavanju stanja ''tempirane bombe''. Svaki izlazak je jedan vid ventila za svaku osobu, moja greska je bila sto sam se zatvarala u sobu sto mi je vise stete nego koristi donosila a kontakte sa prijateljima sam polako prekidala i gubila. Ovu moju gresku sam uocila kada sam se vratila iz kampa kojeg je vodio Aleksandar Ratko Portnoj, vajar i porodicni prijatelj. Rezultati te moje greske su bili nesrecnosti, usamljenost i jako slab ucinak na ispitima. Videcete i sami, mnogo bolje i kvalitetnije cete uciti i uspesnija polagati ispite.
3. Kada dodje letnji rasput, obavezno otidjite negde na nedelju-dve dana izvan grada (banja, selo, planina, jezero, more ...) da se mentalno i fizicki odmorite. Ovde je najvaznije da ne mislite na ispite i nosite knjigu za ispite jer necete kvalitetno odmoriti zbog stalnog posecanja da trebate da ucite, sto ce vas jos vise depremite i poremeteti odmor i prikupljanje snage i energije za nove radne zadatke. Uvek kada sam nosila tokom osnovne skole i srednje, knjigu za ucenje na odmor uvek se desavalo da se kvalitetno ne odmorim jer sam stalno mislila na ucenje a nisam mogla da pamtim od visokih temperature kada sam sela da ucim. Shvatila sam da sam napravila greske, nosenja knjige na odmor tokom osnovne i srednje i zatvaranja u sobu i tokom leta sa ciljem da sto bolje spremim neki kolokvijum ili ispit, analizirajaci postupke tokom skolske godine i rezultate moje rodjake i mene.Ona je svakog letnjeg raspusta negde bila na nedelju-dve dana i imala super rezultat na ispitima, dok sam ja ostajala zatvorena u sobu i ucila celog leta i na kraju imala sam mnogo losiji rezultat na ispitima od nje.
Sve vas molim da moje greske ne ponovite, sebi cete ustedeti vreme za kvalitetnije spremanje ispita i uspesnije polaganje ispita i imacete bolju organizaciju vremena. Da sam pre shvatila ove moje greske i ispravila, odavno bih postala diplomiranji inzenjer poljoprivrede i samo nebo bilo bi mi granica. Ne zalim se vec kazem kakvu sansu sam propustila, placam za to. Dobra stvar je to sto sam shvatila pre nego sto je bilo kasno, sada sam jako blizu diplomskog rada.
Sve sto govorim i govoricu jeste iz mog iskustva. Dobro mi je poznat osecaj kada se ne uspe upisati u sledecu godinu studija a drugi iz drustva su upisali, desilo mi se da tokom studija ne uspem dve studijske godine iz cuga vec iz drugog ili treceg puta. Sama pomisao, da su drugi upisali sledecu visu skolsku godinu a ja nisam, me gurala polako u depresiju i bola me je kao otrovan trn. Da bi sledecu upisala sto pre sa sto manje zaostalih ispita, zatvorila se kuci a na letovanje i odlazak van grada sam zaboravila a telo i glava su vapili za promenom sredine. Gledajuci jednu rodjaku sta radi koja je isto vreme studirala, ali Farmaceutski Fakultet, shvatila sam da gresim u postupicima ostvarivanja cilja upisa sledece vise studujske godine jer ona bila jako uspesna i srecna i isla je svuda sa drustvo ili rodjenim bratom.
Rodtielji i okolina je mislila da ne uspeva da upisem u novu visu godinu studija jer ne ucim a nije bilo tacno, celo moje odrastanje i sazrevanje su pratila teska vremena i ratovi. Kada sam usla u tinedjestvo, poceo je rat i raspospad zemlje u kojoj sam rodjena (Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija) i sve sto sam to tada poznavala se pocelo rusiti i nestajati. Rat je pogodio i moju familiju, bezbriznost se pretovrila u tugu i bol. Pocetkom sednje skole, desila se jos jedna nestreca u familiji - teca je preminuo je od raka. Bio je skropan i vredan, davao je svoj maksimum svakog dana na svom poslu. Ta me je vest jako pogodila, jos uvek mi je tesko kada se setim tog vremena. Postala sam punoletna u vreme kada je zemlja gde sam zivela (Savezna Republika Jugoslavija) bila pod sankcijama i ekonomski se urusavala a prave vrednosti su vec odavno pale na dno kao talog. Fakultet sam upisala u leto pred NATO bombardovanje, strepnja od novih bombi mi nije dala mirno spavati i brinuti svoje studentske brige. Svaki od tih dogadja je ostavaljalo dubok trag na meni, emotivno i mentalno, sto je samo pridodalo slabijem rezultatu od zeljenog na svakom polju zivotu (druzenje sa drugim ljudima, fakultet ...). Moji to nsu primecivali, nisu mislila da moze ista uticati na nervno i mentalno zdravlje neke osobe.
Zatvaranjem u sobu tokom cele godine i stalnog slusanja i gutanja okoline kritika tipa ''Ti nista ne ucis, ti samo dangus.'' i ''Vidis da ne mozes studirati, lenja si'' i ''Ti to ne mozes, ispisi se pa da nadjes posao sa srednjom skolom'', pocele su mi sve vece blokade a zasicenjost ucenje je bilo sve vece da bi na kraju polako postajala ''tempirana bomba''. Stamje ''tempirane bombe'' je uzasno, stalno su napet i nervozan kao da si na iglama da vapis za smehom jer ti je dosta svega.
Evo saveta sta uraditi kada se ne uspe upisati u sledecu visu godinu studija, nemojte ponavljati moje greske:
1. Kada prodje upis u sledecu visu godinu studija i obnova prosle, otidjite negde van grada na 3 do 7 dana da odmorite i duh i telo bez knjiga za ispit. To je jako vazno, drugim akivnosti (setnjom, oblizaka, plivanje, planinarenje, rad na polju ...) cete se osloboditi svih nakupljenih stresova i napetosti tokom protekle godine a oseticete da ste uradili nesto korisno i lepo. Kada se vratite, bicet mnogo odmorniti i spremniji da kvalitetnije spremate neki predmet (kolokvijum ili/i ispit). Tu sam gresku napravila, nisam otisla ni kod bake i tetke i strica sa oceve strane a niti kod tetke i rodjaka sa majcine strane na 7 dana kada je prosao upis u sledecu godinu studija i upis obnove godine. Rezultat te moje greske je bio mentalni i psihicki umor i zasicenost ucenjem za ispite da nisam mogla ni da ucim strane jezike. Resenje za moju gresku sam uvidela kada sam otisla u posetu mojoj sestri na par dana, vratila sam se mnogo odmornija i spremnija da za nove radne pobede nego pre.
2. Organizujete se sa prijateljima da bar jedno nedeljno se okupiti negde i provedete (bioskop, pozoriste, utakmica, obilazak grada, okupljane oko logorne vatre, setnja ...), odrzacete prijateljstvo a dobicete samo dobro raspolozenje i uciniti korak ka sprecavanju stanja ''tempirane bombe''. Svaki izlazak je jedan vid ventila za svaku osobu, moja greska je bila sto sam se zatvarala u sobu sto mi je vise stete nego koristi donosila a kontakte sa prijateljima sam polako prekidala i gubila. Ovu moju gresku sam uocila kada sam se vratila iz kampa kojeg je vodio Aleksandar Ratko Portnoj, vajar i porodicni prijatelj. Rezultati te moje greske su bili nesrecnosti, usamljenost i jako slab ucinak na ispitima. Videcete i sami, mnogo bolje i kvalitetnije cete uciti i uspesnija polagati ispite.
3. Kada dodje letnji rasput, obavezno otidjite negde na nedelju-dve dana izvan grada (banja, selo, planina, jezero, more ...) da se mentalno i fizicki odmorite. Ovde je najvaznije da ne mislite na ispite i nosite knjigu za ispite jer necete kvalitetno odmoriti zbog stalnog posecanja da trebate da ucite, sto ce vas jos vise depremite i poremeteti odmor i prikupljanje snage i energije za nove radne zadatke. Uvek kada sam nosila tokom osnovne skole i srednje, knjigu za ucenje na odmor uvek se desavalo da se kvalitetno ne odmorim jer sam stalno mislila na ucenje a nisam mogla da pamtim od visokih temperature kada sam sela da ucim. Shvatila sam da sam napravila greske, nosenja knjige na odmor tokom osnovne i srednje i zatvaranja u sobu i tokom leta sa ciljem da sto bolje spremim neki kolokvijum ili ispit, analizirajaci postupke tokom skolske godine i rezultate moje rodjake i mene.Ona je svakog letnjeg raspusta negde bila na nedelju-dve dana i imala super rezultat na ispitima, dok sam ja ostajala zatvorena u sobu i ucila celog leta i na kraju imala sam mnogo losiji rezultat na ispitima od nje.
Sve vas molim da moje greske ne ponovite, sebi cete ustedeti vreme za kvalitetnije spremanje ispita i uspesnije polaganje ispita i imacete bolju organizaciju vremena. Da sam pre shvatila ove moje greske i ispravila, odavno bih postala diplomiranji inzenjer poljoprivrede i samo nebo bilo bi mi granica. Ne zalim se vec kazem kakvu sansu sam propustila, placam za to. Dobra stvar je to sto sam shvatila pre nego sto je bilo kasno, sada sam jako blizu diplomskog rada.
Нема коментара:
Постави коментар